SAN O BOSNI

1

Pitaju me zašto volim Bosnu

A toliko zlih po njoj hoda

Pitaju me zašto volim Bosnu

A ona krvlju natopljena

Pitaju me zašto volim Bosnu

A ona se u mržnji guši

Pitaju me zašto volim Bosnu

A po njoj korov buja

Pitaju me jer ne znaju

Ne znaju da se dobro samo dobrim pobuđuje

Zar da govorim o zlu i trujem beznađem

Pa ko bi to u svom domu gajio korov umjesto cvijeća

Ovaj život je kratak

A samo ljubav mu daje smisao

I zato, volim Bosnu

I njene dobre ljude

I to govorim svima koji žele da čuju

Ljubav je naš put ostvarenja sna

O boljoj Bosni i Hercegovini

2

Tamo gdje Neretva teče tu su oči moje Bosne

Tamo gdje Una teče tu su oči moje Bosne

Tamo gdje Pliva teče tu su oči moje Bosne

Tamo gdje Vrbas teče tu su oči moje Bosne

Tamo gdje Drina teče tu su oči moje Bosne

Tamo gdje Bregava teče tu su oči moje Bosne

Tamo gdje Bosna teče tu su oči moje Bosne

Tamo gdje su dobri ljudi bosanski tu je duša moje Bosne

3

Mi koji volimo našu zemlju Bosnu i Hercegovinu,

mi koji smo ovdje rođeni ili ovdje živimo,

mi koji smo u ratnom vihoru postali stanovnici zemalja svijeta,

mi koji smo Ustavom BiH sramno svrstani pod ostali,

mi koji smo djeca iz mješovitih brakova,

mi koji ne želimo da se svrstamo u torove,

mi koji se osjećamo građanima Bosne i Hercegovine i svijeta,

mi koji želimo prosperitetnu, umjesto države u krizi,

mi koji volimo ljude u različitosti,

mi koji volimo istinu i pravdu,

mi koji smo oduvjek za druge bili Bosanci,

mi se sa ponosom izjašnjavamo Bosancima i Bosankama

građanima naše lijepe Bosne i Hercegovine.

4

Idem da sanjam Bosnu,

državu sretnih ljudi!

U snovima ću je sigurno naći,

jer vjerujem u snove,

i svu istrajnost ulažem

u ostvarenje snova.

Nađimo se u istom snu,

dragi Bosanci i Hercegovci,

vi koji volite sve ljude,

vi koji zračite ljubav

kad izgovorite Bosna,

nađimo se tamo,

i znat ćemo da je to pravi put,

jer tamo je sevdah,

jer tamo je ljubav.

5

Strah me da ću zaspati,

a da ne kažem

neku lijepu riječ

za našu Bosnu.

Govorimo uvijek o dobru,

a rijetko o zlu,

ako moramo,

zlo išaretom samo označimo.

Neka nam stalno u spomenu budu

bosanski heroji

poput trebinjca Srđana.

Pričajmo o ljubavi,

a ne o mržnji,

pa će ljubav da se širi

Hercegovinom od kamena,

sunca, mora

i modrih rijeka tkanom.

Zborimo o ljepoti

Neretve, Bune, Bregave,

Rakitnice, Drine, Une,

Bosne, Trebišnjice i Vrbasa,

jer ljepota pored sreće obitava,

pa će sretni biti Bosanci i Bosanke.

Dobrim ćemo privući dobre,

jer dobri su Bosanci pravi.

ČUDOVIŠTE ZLA

1

Ispratila si me majko

sa sleđenim bolom na licu,

kada su me istrgnuli iz tvog zagrljaja.

Toga dana pred barakom nekom

rafalom su pokosili moju mladost.

Završio sam kao jedan od stotine

u dubokoj jami.

Godinama su rasturali naše kosti

da zametnu tragove,

a ti si razdirala dušu u čekanju i nadanju.

Vratio sam ti se majko sa genetskim kodom,

sa kodom na jednoj pronađenoj kosti,

Vratio sam se da me suze tvoje isprate

na bolji svijet i da smiraj nađemo majko.

2

Ubili su me jedanaest hiljada puta.

Jedanaest hiljada puta raspršila se

moja duša nad Sarajevom

i zavapila za ljudskom dobrotom.

A oni su nastavljali ubijati

jer im nije bilo dovoljno

da zauvijek sagore mržnju.

Strašno čudovište zla uvlači

u taj začarani krug nove mrsce

da budu ubice u budućim ratovima.

Ali mržnja sigurno neće

uljepšati ni jedan život

i ni jednom narodu

neće svanuti ljepša jutra.

To može samo ljubav i dobrota.

3

Preko Trga Barcelone prolazim,

Jutrom koje miriše na proljeće,

U kamenu ugravirano,

Barcelona Sarajevu.

Udarale su horde po Barceloni tridesetšeste,

Udarale su horde po Sarajevu devetesetdruge,

Ubijen je pjesnik Lorka u Granadi,

Ubijen je moj prijatelj Kemo Talić u Sanskom Mostu.

Ubijali su fašisti u Španiji,

Ubijali su fašisti u Bosni.

Preko Trga Barcelone prolazim,

Jutrom koje miriše na proljeće.

4

Ubijali su govoreći da je to za dobro naroda

I to je bila njihova istina

Zlostavljali su prikazujući da to drugi rade

I to je bila njihova istina

Na Boga su se pozivali čineći bogohulna djela

I to je bila njihova istina

Herojima su proglašavali nemilosrdne ubice

I to je bila njihova istina

Ne - nije istina od onoga koji čini zlo

Jer zlo od laži nastaje

Istina je od Onoga koji upućuje na dobro

5

Kaže branio je svoj narod,  a  on druge  u  logore zatvarao.

Kaže on je naš heroj, a on naredio da se pobiju hiljade nenaoružanih ljudi.

Kaže častan čovjek, a on mozak  terora  na dječijim igralištima

i u redovima za vodu.

Pa kakav je to čovjek koji  za zločinca kaže on je branio svoj narod,

on je častan čovjek, on je naš heroj.

6

O, kako to strano zvuči,

kao dejton,

kao brat protiv brata,

kao kolone prognanika,

kao krici silovanih.

Na mapi iscrtali,

nisu nas pitali

za naše uspomene,

za naše avlije

i njive rodne.

O, kako to zlokobno zvuči,

kao nepripadanje,

kao prijeki pogled,

kao mržnja.

O, ljudi, nije zavičaj igračka,

Zavičaj je u srcu,

i mom i tvom.

7

Kada bi me pitali,

šta je najsramnije na svijetu tom,

rekao bih - ratno silovanje.

Kada bi me ponovo pitali,

šta je najsramnije na svijetu tom,

rekao bih - ratno silovanje.

A poslije tog -

dvije škole pod jednim krovom.

Neka nas je sram!

Neka nas je sram života u vremenu tom!

8

Kakav bi ti, dobrice, dobrotvor bio,

da ti se strašne misli u riječi nikad nisu pretvorile.

Koliko bi se života spasilo, koliko bi patnje manje bilo,

koliko krvi i suza ne bi poteklo,

koliko mržnje ne bi izđikalo,

koliko nepravde ne bi duše razaralo.

Kakav bi to svijet bio,

da se te tvoje otrovne misli u riječi ne pretvoriše.

Koliko bi radosti i ljubavi teklo,

ovim našim lijepim predjelima.

Ali u tebi, dobrice, pokajanja nema,

i sve vatre pakla malo su

da ti dostojnom kaznom budu,

za sve strahote koje tvoje zle riječi pokrenuše.

9

Ne igrajte se sa nama vi glumci i manipulatori

što sa političkih tribina upućujete pokliče za novi rat.

Ne igrajte se, mi smo jedan rat već preživjeli,

Rat kojeg su vaši prethodnici izmislili,

pozivajući nas da se borimo za zemlju,

za vjeru, za narod, za istoriju.

I sada dobro znamo šta je rat,

znamo da nikome koristi nije donio

osim vama manipulatorima i kriminalcima,

a koliko je nesreće ostavio.

Da ovi narodi pameti imaju

davno bi vas zbrisali

vas ratne huškače,

i nigdje vas ne bi bilo.

A bez vas kako bi ova naša lijepa

Bosna i Hercegovina procvjetala.

10

Šta uradi crni jadovane

Šta uradi čovjeku

Da čovjek čovjeku bude zvijer

Nema tih gusala jadovane

Koje mogu tvoje zločinačko djelo da opjevaju

Kao junaštvo i čojstvo

Jer crni jadovane

Kosti što ih zemlja bosanska izbacuje proklinju te

Da ti ta skučena duša nikad smiraj ne nađe

11

Pitaju me zašto volim Bosnu

A toliko zlih po njoj hoda

Pitaju me zašto volim Bosnu

A ona krvlju natopljena

Pitaju me zašto volim Bosnu

A ona se u mržnji guši

Pitaju me zašto volim Bosnu

A po njoj korov buja

Pitaju me jer ne znaju

Ne znaju da se dobro samo dobrim pobuđuje

Zar da govorim o zlu i trujem beznađem

Pa ko bi to u svom domu gajio korov umjesto cvijeća

Ovaj život je kratak

A samo ljubav mu daje smisao

I zato, volim Bosnu

I njene dobre ljude

I to govorim svima koji žele da čuju

Ljubav je naš put ostvarenja sna

O boljoj Bosni i Hercegovini

12

Sunce, pjesma ptica, miris ljeta,
Muzika mirnog dana bez rafala,
Jedan zvuk iz daljine: tik!
Slutnja granate,
napeto iščekivanje. 
Stravičan vrisak i prasak gelera.
Granata i muk.
Grabim ka mjestu
gdje me slutnja gura.
Ne gledam lijevo,
Jer me dobri prati,
Ne vidim poprište događaja,
Hiljade kasapina ubica.
Ne vidim krv i ljudsko meso.
Ne čujem jauke i krike.
Nailazi čovjek krvav unezvjeren,
A žena u sivoj haljini zamiče 
Meleki nose jednog dječaka, 
U dženet dušu nevine mladosti.
Granata od zlih ljudi pala,
U red za vodu,
Sa krnjom ružom na ulici.
Kanisteri i dječja kolica,
ostadoše do zaborava.
A meleki pronesoše jednog dječaka, 
U dženet dušu nevine mladosti.

13

Zlo je korov, a dobrota cvijeće.

Kad zli raznesu sjeme zla ono se raskoti,

pa se godinama ne može iskorjeniti.

A u korovu teško niče cvijeće.

Trebaju strpljivi vrtlari i mnogo ljubavi

da ispuni srce kao što je Bosna.

14

Neka nas tuga Srebrenice nadahne

da budemo bolji ljudi,

a ne mržnjom i sno o osveti.

Neka nas bol Srebrenice

učvrsti na putu istine i pravde.

Budimo svi do jednog graditelji boljeg društva,

društva u kojem nikad iskrivljeno stanje svijesti

neće postati vodeća ideologija,

društva koje će biti osjetljivo na bilo koji vid nepravde.

15

I sjetimo se često bosanskog heroja Srđana Aleksića.

Sjetimo se i svih drugih dobrih ljudi,

koji svoje živote izgubiše u zaštiti ljudskosti,

a njihov čin osta nezabilježen

u zlim vremenima divljanja

iskrivljene nacionalističke svijesti.

Neka oni budu uzor novim pokoljenjima.

MNOGO SAM RAZMIŠLJAO O BOSNI

1 

Kad kažem Bosanac, mislim na dobrog čovjeka.
Kad kažem Bosna, mislim na državu dobrih ljudi.

3

Šta mislite kakav bi odjek nastao
da milion Bosanaca vikne: Bosna!
I zato, nemojte se ustručavati da govorite za Bosnu.
Sa svakom novom riječi naša snaga raste.

4
Pokušali su izbrisati tragove Bosne, i nisu uspjeli.
Tragovi Bosne se nalaze u svakom njenom kamenu,
u svakom njenom pejzažu. I uvijek nanovo ga gledaš 
i uvijek nanovo se diviš. 
Jer to je Bosna, da se brani od skučenih duša ljepotom.

5
Bosanska sevdalinka, bosanski ćevapi,
bosanska kahva, bosanski lonac,
bosanski merhamet, bosanska duša,
bosanski humor i hercegovački prkos,... i šta još.

6
Ko otkrije kako mržnju pretvoriti u ljubav,
spasit će Bosnu. Šta, Bosnu?
Spasit će cijeli svijet!

7
Biti Bosanac nije lahko,
valja cijelu Bosnu u srcu nositi,
gdje god bio, a ona teška, k'o stećak.

8
Granice na Zemlji su izmislili osvajači,
nisu Bogom date, i za ljudsku dobrotu nisu važne.

9
Banja Luko i ta tvoja sela...
lijepi li su Mostarski dućani..
Sarajevo divno mjesto...
Gornju Tuzlu opasala guja...
kolika je u Prijedoru čaršija...
a što mi se Travnik zamaglio...
u lijepome starom gradu Višegradu...
da sam ptica i da imam krila
šeher Bosnu svu bih preletila.
Naša sevdalinka pjeva o Bosni stotinama godina,
i svi je Bosanci vole.

10
Nakon svega što se dešavalo u Bosni i Hercegovini,
moralan čovjek može samo da se stidi
svrstavanja u nacionalne torove.

11
Samo kroz zajedničku osudu zločina
i sagledavanja nesretnih zbivanja iz bliske prošlosti,
bit ćemo bliži jedni drugima,
bit ćemo bliži napretku u našoj Bosni i Hercegovini.
Komunicirajmo da to postignemo.
Svaki će se napor isplatiti.

12
Dok god smo zarobljeni u prošlosti,
nećemo naći put oporavka.
Nesreće koje smo preživjeli
čine našu sadašnjost gorkom,
a budućnost beznadežnom.
Zar će nam cijeli život proći u ovom sivilu.
Da li je do nas, da učinimo prvi korak
i da progutamo poneku neprijatnu knedlu,
radi boljitka, ne možda našeg,
ali sigurno naše djece.

13
Neka nas tuga Srebrenice nadahne
da budemo bolji ljudi,
a ne mržnjom i snom o osveti.
Neka nas bol Srebrenice učvrsti
na putu istine i pravde.
Budimo svi do jednog graditelji boljeg društva,
društva u kojem nikad iskrivljeno stanje svijesti
neće postati vodeća ideologija,
društva koje će biti osjetljivo
na bilo koji vid nepravde.

14
U čovjeku, prepoznaj čovjeka!
Nikad kolektivitet.
Jer, šta je Bošnjak naspram duše od čovjeka?
Jer šta je Srbin naspram ljudine?
Jer šta je Hrvat naspram dobričine?
I zato budimo, dobri ljudi bosanski!

15
Nacionalista se odlikuje skučenom dušom,
u kojoj se nalaze otrovi lošeg karaktera.
Ne dao Bog da ti duša bude skučena.

16
Činjenice o stanju u Bosni vode u pesimizam,
ali razum kaže da ovo stanje nije normalno
i nije ljudski razumno, podjela i mržnja nisu sreća
ni za one koji to nose u svojoj glavi,
argumenti su labavi,
dovoljno je da se pojave razumni tumači događaja
koji su doveli do ovih stanja
i da se stvari ukažu drugačijim
od slike koju su stvarale crne propagande
dvadeset godina, i danas ih stvaraju.

17
I svaki put sjetimo se i svih drugih srđana,
dobrih ljudi, koji svoje živote izgubiše u zaštiti ljudskosti,
a njihov čin osta nezabilježen u zlim vremenima divljanja
iskrivljene nacionalističke svijesti.
I neka budu uzor mladim pokoljenjima.

18
Šta je to što potkopava Bosnu,
što se protivi Bosni?
Nisu to entiteti, nije ni Dejtonski Ustav.
To je nacionalizam i na njemu uspostavljena
korumpirana i pohlepna vlast.
Nisu to granice na zemlji,
to su granice u glavama ljudi,
to su podjele kao stanje svijesti,
to je laž kao navika da se izvrće stvarnost
i narod drži na uzdi.

19
Nama Bosancima i Hercegovcima
treba organizovanje ljudi na novim vrijednostima,
koji, prije svega, razumiju naše stanje
i zbivanja posljednjih nekoliko decenija,
objektivno, kao građani svijeta, ljudi,
koji univerzalne ljudske vrijednosti prihvataju kao svoje:
ljubav prema ljudima, razumjevanje drugačijeg,
pravednost, traženje istine, solidarnost,...

20
Da se ne lažemo.
Ovdje već dvadeset godina vladaju dvoličnjaci
koji pod lažnim plaštom borbe za narod,
religiju, jezik i tradiciju,
zadovoljavaju svoje materijalističke pohlepe,
ne poštujući nikakve moralne i ljudske norme.
I sve to u jednoj siromašnoj zemlji Bosni,
prepunoj prirodnih ljepota i ljudi koji ne razmišljaju.

21
Zlo je korov, a dobrota je cvijeće.
Kad zli raznesu sjeme zla, ono se raskoti,
pa se godinama ne može iskorjeniti.
A u korovu teško niče cvijeće.
Trebaju strpljivi vrtlari i mnogo ljubavi
da ispuni srce kao što je Bosna.

22
Mi, Bosanci, moramo biti svjesni činjenice,
da će Bosna, bez politike sporazumjevanja i kompromisa
krvariti i biti pod stalnom prijetnjom raspada.
Stoga, progutajmo i poneku knedlu nepravde,
sa jasnom vizijom, da jednom svi Bosanci,
u suncu koje nas obasjava,
prepoznaju naše zajedničko sunce.